Mliječna industrija važna je grana prehrambene industrije koja je praćena stalnim rastom i razvojem u većini zemalja u svijetu. Paralelno s razvojem mliječne industrije pojavljuje se problem onečišćenja okoliša, a ujedno i nastojanje da se to onečišćenje prevenira ili da se njegove posljedice smanje na najmanju moguću mjeru. Glavni izvor onečišćenja mliječne industrije je otpadna voda koja je bogata organskim tvarima. Iako je riječ o lako biorazgradivom onečišćenju, ukoliko je koncentracija organskih tvari u otpadnoj vodi previsoka, njezino ispuštanje također može dovesti do neželjenih poremećaja u ravnoteži vodnog ekosustava. Posljedice uključuju smanjenje koncentracije kisika u vodotocima, eutrofikaciju vode, smanjenje plodnosti tla te predstavlja potencijalnu opasnost onečišćenja vodozaštičenih područja. Kako bi se spriječilo štetno djelovanje koje bi spomenuta otpadna voda imala na ekosustav potrebno ju je prethodno obraditi. Uklanjanje onečišćivača iz okoliša se uglavnom provodi pomoću skupih konvencionalnih in situ i ex situ metoda koje se temelje na fizikalnim i kemijskim procesima te iako daju zadovoljavajuće, zakonski propisane rezultate, vrlo često generiraju sekundarni otpad, emisiju stakleničkih plinova, ali i uništavanje strukture tla ili značajne promjene krajobraza. Fitoremedijacija je nova, zelena tehnologija koja koristi biljke i njihove rizosferične mikroorganizme sa ciljem uklanjanja, razgradnje ili asimilacije različitih onečišćivača iz zemljišta i vodnih područja. Ova tehnologija ima prednost u usporedbi s tradicionalnim metodama jer se temelji na prirodnim procesima koristeći jedinstvene ekstraktivne i metaboličke sposobnosti biljaka te slijedeći principe održivog razvoja. Cilj ovog rada bio je ispitati fitoremedijacijski potencijal Lemne minor L. na modelnoj otpadnoj vodi zaostaloj nakon proizvodnje sira.