3D printanje je tehnologija nastala 80-ih godina prošlog stoljeća zahvaljujući doktoru Hideo Kodami. Razvoj nije tekao brzo, sve do zadnjih 20 godina, kada su tehnološke mogućnosti omogućile praćenje zamisli 3D printanja. 3D printanje je aditivna tehnologija izrade trodimenzionalnih predmeta. Proces se sastoji od konstruiranja predmeta pomoću CAD programa ili skeniranjem 3D skenerom, generiranjem programskog koda sa potrebnim zadanim parametrima za izradu predmeta, učitavanjem u printer i na kraju, printanjem. Postoji nekoliko metoda 3D printanja i sve su aditivne. Podijeliti ih možemo na: FDM ili FFF tehnologiju, stereolitografiju, polyjet, LOM, selektivno lasersko sinteriranje, direktno lasersko sinteriranje i aditivnu proizvodnju elektronskim snopom. Najpopularniji 3D printeri su printeri koji rade na principu FDM tehnologije, a to su: printeri prema „Kartezijevom sustavu“, Delta printeri, Polar i printeri sa robotskom rukom. Za izradu i testiranje sam odabrao izradu Delta 3D printera, samostalnim izborom komponenti potrebnih za izradu. Prednost takvog printera je manji broj dijelova potrebnih za izradu, te mogućnost printanja visokih predmeta. Nakon izrade je slijedilo testiranje koje je zahtijevalo kalibriranje i nakon toga izrada gotovog predmeta. 3D printanje je tehnologija koja pruža veliki potencijal, ali današnje tehnološke mogućnosti još uvijek ne mogu ispuniti zahtjeve koje ta ideja zahtjeva. S vremenom bi i ta varijabla mogla nestati, pa bi se kvaliteta života mogla uvelike povećati.