Kroz povijest pa sve do danas vatrogastvo se konstanto razvija i nadograđuje. Vatrogastvo više nije samo gašenje požara kao što je nekad bilo, u sadašnjosti gašenje požara je jedan manji segment djelovanja vatrogasnih postrojbi. Najveći obim poslova vatrogastva su tehničke prirode, među kojima velik dio zauzimaju intervencije tehničkog spašavanja. Kako se ukazuje potreba za specijalizacijom određenih vrsta spašavanja kao što je naprimjer spašavanje iz dubina i sa visina, te formiranje spasilačkog tima specijaliziranog za takvu vrstu intervencija, tako je sve više očita potreba za formiranje vatrogasnih specijaliziranih timova za različite vrste posebnih namjena , kao što je tim za spašavanje iz ruševina. Često u jedinicama lokalne uprave i samouprave nisu baš nakloni financirati i nabavljati opremu za neke posebne namjene i događaje kojima je mala vjerojatnost da se dogode. Međutim kada se dogode, što možemo vidjeti na primjeru potresa u Petrinji, tada takve obuke, znanja i oprema spašavaju živote. Rad je izrađen u obliku kronološkog slijeda događaja od trenutka potresa do povlačenja snaga iz Petrinje i zatvaranje Vatrogasnog operativnog zapovjedništva. Kroz cijeli rad ću prikazivati radnje, izazove i poteškoće na koje su nailazili operativni vatrogasci tijekom svog djelovanja na potresom pogođenom području kao i analize i naučene lekcije kroz vlastito iskustvo.