Tema ovog završnog rada je utjecaj različitih parametara ispisa na mehanička svojstva probnih uzoraka izrađenih FDM tehnologijom. Korištena su 3 materijala za 3D ispis pomoću FDM tehnologije, te je tako izrađeno 27 epruveta. Promatrale su se epruvete koje su isprintane pomoću 3D printera Prusa i3 MK2 sa ispunama od 15%, 45% i 75% , te utjecaj postotka ispune epruvete na njezinu vlačnu čvrstoću. Razlog odabira navedene teme je sve veći rast i napredak korištenja aditivnih tehnologija, s naglaskom na FDM tehnologiju budući se u praksi često možemo susresti sa 3D printerima namijenjenim upravo za taj postupak izrade modela. Takav printer zauzima vrlo malo mjesta, može koristiti razne vrste materijala, jednostavan je za korištenje, te se na tržištu može naći po prihvatljivoj cijeni. Kao i sve aditivne tehnologije zanimljiv je jer može izraditi prototip ili malu seriju modela sa izrazito kompliciranom geometrijom, odnosno ono što se nacrta u CAD programu vrlo brzo se može imati u opipljivom obliku čime se štedi vrijeme i novac. U teorijskom dijelu ovog rada opisana je aditivna proizvodnja, povijest i tehnologije. Naglasak je na FDM tehnologiji koja se koristi u eksperimentalnom dijelu. Također, zbog sve češćeg korištenja aditivnih tehnologija, naglasak je stavljen i na utjecaj materijala na ekologiju. U eksperimentalnom dijelu ispitana su 3 materijala koja se najčešće koriste za 3D ispis FDM tehnologijom. PLA, PETG, te materijal V. generacije FACILAN C8 – mješavina na bazi PLA. Pratio se utjecaj promjene parametara ispisa ispune epruvete na njenu vlačnu čvrstoću. Na kraju rada analizirani su podaci dobiveni ispitivanjem, te je donesen zaključak.