Oblici našeg vremena nalaze se na istom putu kojim su koračali naši stari da bi došli do svojih divnih hramova, katedrala ili dvoraca, za koje nisu imali nikakvih predložaka, ali su odgovarali njihovim zamislima i željama, idejama i idealima koji su bili bliski njihovoj čežnji. Već odgovarajuće sročen zadatak izaziva predodžbe koje kroz građevinsko – tehničke mogućnosti vremena i uz uvažavanje uvjeta okoline dobivaju konkretne oblike, koji pokazuju samo udaljenu sličnost s onime do tada poznatim. Usporedi li se npr. današnji industrijski kompleks, svijetao, prostran, prikladnih proporcija i vitke lagane konstrukcije, s manufakturom iz 18. stoljeća ili zanatskom radionicom 15. stoljeća, bit će i najuskogrudnijem konzervatoru očita nadmoć naših novogradnji. To znači: svagdje gdje graditeljski zadaci služe stvarnoj potrebi našeg vremena, mogu se od živućeg, vremenu prilagođenog arhitekta očekivati djela koja mogu podnijeti usporedbu s najboljim građevinama starih, dapače ih i zasjeniti.

The forms of our time are on the same path by which our ancestors went to reach its beautiful temples, cathedrals or castles, for which they had no templates, but they answered their ideas and desires, ideas and ideals which-were close to their longing . Already appropriate task causes notions that the building - technical possibilities of time and taking into account the environmental conditions receive concrete forms, which show only a remote similarity to what until then known. If we compare, for example,today's industrial complex, bright, spacious, suitable proportions and slender lightweight construction, with manufactory from the 18th century or 15th century trade workshop, there will be obvious superiority of new buildings. This means that wherever the construction tasks serve a real need of our time, can be of living, time custom architect expect works that can not bear comparison with the best of old buildings, and indeed overshadow them.