Rad se bavi najraširenijim oblikom trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj, društvom s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) te načinima i uvjetima pod kojim d.o.o. može pribaviti financijski kapital za poslovanje. U početku rad objašnjava ustroj d.o.o.-a i odgovornost za obveze društva, zatim ugovor o kreditu kao pravni posao kojim d.o.o.može dobiti kredit u banci, te koje sve odgovornosti i promjene u odgovornosti, odnosno proširenja odgovornosti za obveze društva s ograničenom odgovornošću, proizlaze iz tog ugovora. Pobliže se objašnjava stavka ugovora o kreditu kojom banka osigurava naplatu tražbine u slučaju neplaćanja kredita, a radi se o instrumentima osiguranja, odnosno sredstvima pojačanja ugovora. Objašnjava se svaki instrument osiguranja pojedinačno, koje instrumente banke koriste, njihov učinak u slučaju neplaćanja kredita i mogućnost banke da prisilnom naplatom uz pravnu osobu, u ovome slučaju društvo s ograničenom odgovornošću, zahvati i fizičku osobu, odnosno vlasnika društva koji se određenim instrumentima osiguranja ugovorno obvezao na podmirenje tražbine u slučaju da društvo ne ispunjava i nije u stanju ispunjavati svoje obveze otplate kredita. Time dolazi do proširenja odgovornosti za obveze društva s ograničenom odgovornošću jer prema Zakonu o trgovačkim društvima članovi d.o.o-a ne odgovaraju za obveze društva, a primjenom sredstava pojačanja ugovora članovi preuzimaju ili sudjeluju u odgovornosti, odnosno obvezuju se isplatiti nedospjelu tražbinu. Radi se o razlikovanju odgovornosti odgovorne osobe i osnivača prema Zakonu o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 na snazi od 20.04.2019)i odgovornosti putem obveznopravnog odnosa nastale temeljem Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 na snazi od 05.04.2018.)kao posljedice nekog sredstva osiguranja kredita.