Zavarivanje je najrašireniji postupak spajanja materijala. Kako bi se dobila zahtjevana kvaliteta zavara, certificira se oprema za zavarivanje, postupak zavarivanja, zavarivač i svi ostali parametri koji utječu na zavar. Jedan do najbitnijih cerfifikata je certifikat za postupak zavarivanja, a najutjecajnijih certifikacija zavarivača. U ovom radu su opisani postupci certificiranja postupka zavarivanja po TIG-u i certificiranje zavarivača po REL-u. Detaljno su opisana oba postupka zavarivanja, parametri zavarivanja, elektrode i dodatni materijali, njihove prednosti, nedostaci i pogreške. Kod certificiranja postupka zavarivanja po TIG-u napravljen je pWPS po kojem je zavarivao certificirani zavarivač. Nakon toga je zavar ispitan razornim i nerazornim ispitivanjima, čiji su rezultati bili ključni za dobivanje certifikata. Svih 6 ispitivanja je zadovoljilo te je postupak dobio atest. Certificiranje zavarivača po REL-u je izvedeno na način da je kandidat za certifikat zavarivača dobio WPS po kojem je zavarivao uzorak gdje se provjeravala njegova sposobnost, vještina i znanje. Uzorak je ispitan sa 2 nerazorna ispitivanjima te zavarivač nije dobio atest radi loše tehnike rada i prevelike brzine zavarivanja, zbog kojih je došlo do nedovoljne penetracije korijena zavara koja se vidi na radiogramu.